"Kretenu, ona će tek da ti nedostaje, je l’ znaš?
Nedostajaće ti nepovratno, do beskraja..
Nedostajaće ti njene mane, glupe, dosadne navike, njena lažna obećanja, hladni zagrljaji..
Ono njeno “kretenu glupi” kada joj kažeš da je voliš, i ono njeno “volim te” kada poludiš od njenih bezbroj sumnji..
Način na koji se glupavo smešila kada je zagrliš najjače.
Njena večita guranja, udaranja, izazivanja, grimase koje je pravila kada joj kažeš da je ne daš nikome.
Bezbroj poruka na koje nije htela da odgovori i razgovora koje je bojkotovala.
Nedostajaće ti kako se ljuti.. Znaš ono kad stane, iskezi ti se i kaže da je apsolutno ne zanimaš? E, to će baš, baš da ti nedostaje..
I mrzećeš sebe što si je pustio da ode tako lako..
Ne budi glup.
Voli je dok je još tu."
A to da ga voliš, to znamo i ja i ti i svaka osoba bi to shvatila, samo da je čula svaki uzdah koji si ispustila i način na koji pogledaš kad god mu neko spomene ime.
"Mogla je ona bez njega. Itekako je mogla! Odlično je glumila hladnokrvnost, pred svima se trudila biti ravnodušna, iako se u njoj nešto preokrene svaki put kad ga neko spomene."
"She leaned down and looked at his lifeless face and Liesel kissed her best friend, Rudy Steiner, soft and true on his lips. He tasted dusty and sweet. He tasted like regret in the shadows of trees and in the glow of the anarchist’s suit collection. She kissed him long and soft, and when she pulled herself away, she touched his mouth with her fingers. Her hands trembling, her lips were fleshy, and she leaned in once more, this time losing control and misjudging it. Their teeth collided on the demolished world of Himmel Street."
Markus Zusak, The Book Thief. (via sciretacere)
